Historija

Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«

Wartburg Sportwagen, tip 313/1

Franci Škrjanec6 min čitanja

Fahrzeugfabrik Eisenach

Fahrzeugfabrik Eisenach prvotni je naziv marke Wartburg, koju je još 1896. osnovao njemački izumitelj, biznismen i industrijalac Heinrich Ehrhardt.

On se počeo baviti proizvodnjom bicikala i lakog oružja (prvenstveno pištolja), baš kao i brojni tadašnji tvorničari koji su se s počecima automobilizma preorijentirali na proizvodnju motornih vozila.

Ime Wartburg (dvorac na brijegu blizu grada Eisenacha slovi za jednu od najljepših romaničkih građevina u Njemačkoj, a našao je svoje mjesto i na grbu marke) u automobilizmu se pojavilo vrlo rano, preciznije 1899. godine. To je ujedno bilo i ime prvog automobila tvrtke Fahrzeugfabrik Eisenach. Radilo se o jednostavnom četverokotaču s dvocilindričnim benzinskim motorom, najvećom brzinom od 50 km/h, dva sjedala, parom farova i, za ono razdoblje, sasvim „normalnim“ vozilom. Ipak, ovaj automobil tvrtka nije samostalno razvila, već se radilo o licencno proizvedenom vozilu francuske marke Decauville.

Wartburgwagen je bio jedini automobil nastao pod vodstvom obitelji Ehrhardt, s obzirom na to da se ona 1953. [> Napomena: u originalu 1903.] godine povukla zbog financijskih poteškoća, što je dovelo do prekida licence za proizvodnju francuskih vozila.

Novom je vodstvu ipak uspjelo održati poduzeće solventnim, i ne samo to – nastala je serija vozila poznata pod nazivom Dixi, temeljena na modelu Austin Seven. Riječ je o robnoj marki vozila koju je dobre dvije desetljeća kasnije, nakon financijskih problema nastalih uslijed ratne odštete nakon Prvog svjetskog rata, zajedno s cijelom tvornicom od posrednog vlasnika (poduzeća Gothaer Waggonfabrik) otkupio BMW.

Eisenach, a ne München

Eisenach je tako ujedno i rodni grad još jedne slavne automobilske marke – BMW-a. Godine 1928., kada je spomenuta marka preuzela lokalnu tvrtku i pod svoje okrilje stavila marku Dixi, započela je proizvodnja vlastitih automobila i motocikala. Ime Dixi ubrzo je napušteno, a BMW je na svojim automobilima počeo koristiti numeričke oznake.

BMW je u Eisenachu proizvodio sve do 1942. godine. Tada je proizvodnja zaustavljena zbog Drugog svjetskog rata, nakon kojeg je grad pao u ruke Sovjetskog Saveza i nastupila su nova vremena. Još nekoliko godina nakon rata novi vlasnici poduzeća, pod njemačkim imenom Sowjetische AG Maschinenbau Awtowelo i Werk BMW Eisenach, proizvodili su vozila s oznakom BMW. Takva je situacija potrajala sve do 1952. godine, kada su pravni sporovi okončani; BMW je konačno pokrenuo proizvodnju osobnih vozila u bavarskoj prijestolnici, dok je postojeća tvornica dobila novo ime – EMW ili Eisenacher Motorenwerk.

Prva prototipna vozila i motori nastali pod novim vodstvom (poduzeće je u potpunosti prešlo u državno vlasništvo) izrađeni su na osnovi marke DKW. Tako je ostalo i nakon 1956. godine, kada su na ceste zapravo izašla prva dva automobila s imenom Wartburg – tipovi 311 i 312. Ime Wartburg ponovno je oživljeno, a već su prva dva modela dobila zaštitni znak svih svojih nasljednika: dvotaktni benzinski motor s vodenim hlađenjem.

Oba su automobila postala ljubimci kupaca, ali vjerojatno i samog režima, pa su u roku od nekoliko godina iz proizvodnje istisnuli sve preostale veće i skuplje modele. Tadašnji je politički sustav, naime, gajio ideju da automobili i motocikli moraju biti isključivo dvotaktni.

Uspon, pad i kraj proizvodnje

Ideju dvotaktnog motora kasnije je naslijedio njihov nasljednik, Tip 353. Automobil je bio dizajnerski potpuno nov, s oštrijim linijama i, unatoč tome što je i dalje bio dvotaktni, nešto većim motorom. Koncepcija vozila bila je moderna, iako se na prvi pogled možda nije tako činilo.

I sama proizvodnja automobila bila je znatno modernizirana. Većinu sastavnih komponenti Wartburg je sklapao unutar tvornice koristeći prilično naprednu tehnologiju, dok je tek manji dio ostao naslijeđen iz BMW-ove ere.

Tip 353 na tržište je stigao 1966. godine, dostupan u tri karoserijske izvedbe – kao limuzina, karavan i dostavno vozilo – te s trima motorima snage od 50 do 57 konjskih snaga (37–43 kilovata). Nažalost, bio je to ujedno i posljednji automobil ove marke. Iako je prilikom dolaska na tržište bio prilično suvremen (djelomično zahvaljujući maloserijskom sportskom automobilu Melkus RS 1000, koji mu je poslužio kao osnova), Tip 353 je vrlo brzo postao zastario i neučinkovit. Slijedio je njegov neizbježan pad, a s njime i kraj marke.

Spasonosna slamka, slično kao i kod Trabanta, pojavila se 1988. godine u obliku 1,3-litrenog motora koji je Volkswagen već ugrađivao u Golf druge generacije, no prave spasa više nije bilo.

Kraj Wartburga dogodio se 1991. godine nakon ujedinjenja dviju Njemački. Zahvaljujući zapadnonjemačkim automobilskim markama i njihovoj naprednoj tehnologiji, za Wartburg više jednostavno nije bilo mjesta na tržištu. Proizvodne hale prešle su u ruke Opela, a Wartburg je ostao zapisan u povijesti.

Wartburg Sportwagen, tip 313/1

Wartburg Sportwagen, tip 313/1, bio je automobil koji je tvrtka Automobilwerk Eisenach u Istočnoj Njemačkoj proizvodila između 1957. i 1960. godine. Ovaj dvosjedni kabriolet, poznat i kao Wartburg Sport ili Wartburg 313/1, konstruiran je na osnovi Wartburga 311.

Svojim dugim poklopcem motora, bočno istaknutim otvorima za provjetravanje i kožnim interijerom, ovaj se Wartburg primjetno izdvajao od standardnog modela 311 ponajprije zahvaljujući izduženom profilu.

Na salonu automobila u New Yorku 1958. godine, Wartburg 313/1 ovjenčan je titulom „Najljepši europski osobni automobil“.

Među njegovim najistaknutijim vlasnicima bili su Manfred von Ardenne, Eberhard Cohrs, Otto Grotewohl i Karl-Eduard von Schnitzler.

Snaga motora povećana je sa standardnih 37 KS (kod modela Wartburg 311) na 50 KS pri 4500 okretaja u minuti, što je omogućavalo postizanje najveće brzine od 140 km/h. Ugrađen je četverostupanjski mjenjač sa sinkronizacijom između druge i četvrte brzine.

Povećanje snage postignuto je, između ostalog, primjenom dvostrukog rasplinjača (karburatora) i povećanjem kompresijskog omjera sa 6,7:1 na 7,9:1. Trocilindrični dvotaktni motor obujma 900 cm³ (provrt 70 mm, hod 78 mm) i termosifonsko vodeno hlađenje ostali su praktički nepromijenjeni.

Automobil je koristio šasiju opremljenu:

  • prednjim ovjesom s dvostrukim poprečnim ramenima
  • stražnjim ovjesom s njihajućom osovinom (koju je DKW predstavio još prije rata)
  • poprečnim lisnatim oprugama na prednjoj i stražnjoj osovini
  • hidrauličnim teleskopskim amortizerima
  • bubanj-kočnicama na sva četiri kotača

Wartburg 313/1 predstavio je vrhunac raznolike ponude vozila koju je proizvođač tada imao u svom katalogu. Uvijek je bio opremljen odvojivim čeličnim krovom (hardtop), dok je od 1958. godine nadalje bila dostupna i izvedba s mekim sklopivim krovom. Ovaj sportski automobil serijski je bio čistokrvni dvosjed.

Prilagodba na konfiguraciju 2+2 bila je moguća, ali izuzetno rijetka. Vozilo se najprije proizvodilo u tvornici u Eisenachu (1957./1958.), zatim 1959. u pogonima Karosseriewerk u Dresdenu, te ponovno 1960. u matičnoj tvornici u Eisenachu.

Ukupno je proizvedeno 469 primjeraka, od čega je 143 izvezeno, a osam završilo u Sjedinjenim Američkim Državama. Početna cijena iznosila je 19.800 istočnonjemačkih maraka (odnosno 9.620 zapadnonjemačkih maraka). Godine 1959. cijena u Zapadnoj Njemačkoj snižena je na 8.625 zapadnonjemačkih maraka.

Wartburg 313/2 HS (prototip)

Godine 1961. u Eisenachu je internu javnost ugledao potencijalni nasljednik Wartburga 313/1. Razvoj ovog vozila započeo je još 1959. godine, a prototipovi su razvijani paralelno s projektom P100. Dok je P100 nastao u suradnji između AWE-a iz Eisenacha i VEB Sachsenringa iz Zwickaua, prototipovi Wartburga 313/2 HS rađeni su isključivo u Eisenachu.

Poput prethodnika, i ovo su bili sportski automobili s odvojivim tvrdim krovom. Jedan od razvojnih uvjeta bio je da ova vozila moraju razvijati 60 KS i težiti najviše 850 kg. Planirani pogonski stroj bio je dvotaktni trocilindrični motor obujma 992 ccm i snage 60 KS. Istovremeno se razmišljalo i o vodeno hlađenom šesterocilindričnom bokser motoru obujma 1088 ccm, razvijenom u Eisenachu. Oba su motora trebala biti smještena ispred stražnje osovine, no taj se koncept pokazao tehnički neizvedivim, a radovi na prototipu P100 su obustavljeni. Jedan od tri sačuvana prototipa Tipa 313/2 danas se nalazi u zbirci Eisenach Automobile World (AWE-Stiftung).

Opći podaci

  • Proizvođač: Wartburg
  • ​Period proizvodnje: 1957–1960.
  • ​Karoserija: Kabriolet

​Dimenzije:

  • ​Dužina: 4360 mm
  • ​Širina: 1570 mm
  • ​Visina: 1350 mm
  • ​Međuosovinski razmak: 2450 mm
  • ​Masa: 930 kg

​Pogonski sklop:

  • ​Motor: 0,9-litreni, trocilindrični, dvotaktni
  • ​Snaga: 37 kW (49,6 KS)

Izvor: Museum Automobile ​

Galerija

  • Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«, fotografija 1
  • Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«, fotografija 2
  • Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«, fotografija 3
  • Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«, fotografija 4
  • Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«, fotografija 5
  • Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«, fotografija 6
  • Zaboravljeni ljepotan koji je još 1958. godine oduševio na salonu automobila u New Yorku i ponio laskavu titulu »najljepšeg evropskog putničkog automobila«, fotografija 7

Još iz magazina

Historija

Pobeda M20

Legendarni sovjetski GAZ-M20 (GAZ – Gorkovskij avtomobiljnyj zavod) nije bio samo tonu i pol težak željezni stroj – ovaj je automobil postao istinska ikona domaće autoindustrije i njezina prva, a vjerojatno i jedina prava pobjeda.

Historija

Sovjetski luksuz: GAZ Chaika M-13

Čajku su prvenstveno koristili pripadnici KGB-a, visoko pozicionirani politički dužnosnici te sovjetske ambasade širom svijeta.

Historija

Opel na raketni pogon

Prvi pokušaj da se neko vozilo pokreće raketnim pogonom dogodio se u Njemačkoj 1928. godine.

Svi članci →

Članstvo

Postani član kluba

Brza prijava na susrete sa spremljenim vozilima, članska iskaznica s QR kodom i oznaka kluba na oglasima. Godišnja članarina je 25 €.