Triumph TR7: Klinasta britanska princeza

Triumph TR7

Triumph TR7 je sportski automobil koji je u Ujedinjenom Kraljevstvu od septembra 1974. do oktobra 1981. godine (uz završetak proizvodnje pojedinih izvedenka do maja 1982.) proizvodio odjel Rover-Triumph britanske korporacije Leyland Motor Corporation (BLMC), a potom i specijalizirana divizija (kasnije Jaguar-Rover-Triumph Division) britanskog Leylanda (BL).

Prvobitno su ga proizvodili u tvornici Speke u Liverpoolu, da bi se 1978. preselili u Canley u Coventryju, te naposljetku 1980. u Roverovu tvornicu u Solihullu. Automobil je lansiran u januaru 1975. u SAD-u, dok je premijera na domaćem tržištu u Ujedinjenom Kraljevstvu održana tek u maju 1976. Zbog golemog potraživanja i popularnosti vozila na američkom tržištu, predstavljanje u UK odgađano je najmanje dvaput, a konačna prodaja novih primjeraka TR7 nastavila se i tijekom 1982. godine. Tijekom godina proizvodnje izrađeno je ukupno 112.368 primjeraka svih izvedenki.

Automobil se tijekom razvojem vodio pod kodnim imenom „bullet“ (metak), a odlikovala ga je prepoznatljiva klinasta silueta i bočna linija koja se spuštala od stražnjeg blatobrana preko vrata sve do ispred prednjeg kotača, zbog čega se redovito oglašavao kao „oblik budućnosti“. Ovu sportsku „klinastu princezu“, kako su je Britanci ljubkovalno nazivali, oblikovao je Harris Mann.

• Duljina: 406 cm
• Širina: 168 cm
• Međuosovinski razmak: 216 cm
• Visina: 126 cm
• Masa (kupe verzija): 1.200 kg (2055 funti)

Početni modeli u ranoj fazi nosili su MG logotipe jer je automobil bio dizajniran u Longbridgeu, koji tada nije bio Triumphova tvornica.

---

Pogon i tehnički detalji

Za snagu je u početku brinuo osmoventilski četverocilindrični motor obujma 1.998 cm³, koji je dijelio istu osnovnu konstrukciju kao i motor u modelu Triumph Dolomite 1850, premda je proširen na 2 litre i opremljen većim rasplinjačima.

• Europska izvedba: Razvijao je 108 KS (79 kW) pri 5.500 o/min uz najveći okretni moment od 161 Nm pri 3.500 o/min.
• Sjevernoamerička izvedba: Imala je 92 KS (69 kW) – specifikaciju koju su preuzeli i australski kupci kako bi zadovoljili lokalne propise o emisiji plinova.

Pogon je bio na stražnje kotače, uparen s četverostupanjskim ručnim mjenjačem, uz doplatni petostupanjski ručni mjenjač te tristupanjski automatski mjenjač koji je postao dostupan od 1976. godine. Prednji neovisni ovjes koristio je zavojne opruge, amortizere i donju polugu sa stabilizatorom, dok se straga nalazio sustav s četiri točke oslonca i spiralnim oprugama. Vozilo je bilo opremljeno disk-kočnicama sprijeda i bubnjevima straga.

---

Razvoj izvedenki i modifikacije

Razvoj kabrioletne inačice zahtijevao je uklanjanje dotadašnje unutrašnje rasvjete, koja je zamijenjena svjetlima s ugrađenim prekidačima na vratima. Svjetlo za karte premješteno je između sjedala na stražnju ploču, dok je stražnja polica za sitnice uklonjena. Kabriolet je također zahtijevao manji poklopac prtljažnika i izmjenu spremnika goriva jer se površina krova ispred prtljažnika smanjila. Te su promjene kasnije primijenjene i na model s tvrdim krovom (počevši od 1978. modelne godine, odnosno nakon ljetne stanke u tvornici 1977.), vjerojatno radi uštede i optimizacije zaliha dijelova.

Tada su izmijenjeni i ukrasni poklopci kotača – umjesto malih crnih poklopaca koji su pokrivali samo sredinu, uvedeni su veći srebrni poklopci (imitacija aluminijskih naplataka) koji su prekrivali cijeli kotač. Vanjske oznake pojednostavljene su skraćivanjem natpisa TR7 na poklopcu prtljažnika, stražnja ploča prefarbana je iz crne u boju karoserije, dok je prednji natpis TR7 zamijenjen velikim grbom s lovorovim vijencem i imenom Triumph u sredini. Sve su oznake bile u obliku nalepnica.

Zanimljivo je da su branici ispod crne plastike imali izuzetno čvrstu metalnu konstrukciju, dok su retrovizori i ukrasna lajsna na vjetrobranu bili metalni i kromirani. Zbog povremenih industrijskih štrajkova i zastoja u razdoblju 1977.–1978., proizveden je razmjerno mali broj automobila.

Razvoj V8 inačice, koja je prerasla u model Triumph TR8, nametnuo je potrebu za dodatnim ispupčenjem na poklopcu motora zbog smještaja karburatora, čime je nastala prepoznatljiva hauba s dvostrukim ispupčenjem („double bulge“ / „double bump“) za modele TR7 i TR8 rađene u Canleyju i Solihullu. Ipak, pojedini TR7 automobili sklopljeni u Canleyju zadržali su ravne poklopce motora (vjerojatno se radilo o zalihama karoserija započetim u Spekeu koje su dovršene u Canleyju nakon preseljenja proizvodnje).

Tijekom proizvodnje u Canleyju osvježen je interijer uvođenjem sjedala s kariranim uzorkom u mornarsko plavoj ili tamnoplavoj boji, s kožnim rubnim paspulima i odgovarajući m vratnim oblogama. Naknadne promjene u Solihullu donijele su sjedala presvučena plavim ili smeđim velurom te usklađene umetke na vratima, uz doradu unutarnjih mehanizama za zaključavanje i drugih sitnih detalja.

---

Medijski nastupi i promocije

Vozila britanskog Leylanda imala su zapaženu ulogu u pop-kulturi, pa su ih tako glavni junaci vozili u popularnoj britanskoj televizijskoj seriji o tajnim agentima The New Avengers (snimanoj 1976–1977). Među njima se isticao žuti TR7 s tvrdim krovom koji je vozio lik Purdey. Automobil je ovjekovječen i u obliku dječjih modela za slaganje proizvođača Dinky Toy i Revell.

Osim toga, u poznatoj američkoj televizijskoj sapunici Dallas srebrni kabriolet TR7 vozila je junakinja Lucy Ewing.