Kako su automobili stigli na ulice Banje Luke

Svaki ljubitelj historijskih vozila zna da oldtimeri nisu samo restaurirani lim, hrom i miris starog benzina. Oni su pokretni svjedoci vremena, spomenici inženjerskog duha i nosioci priča koje odbijaju da padnu u zaborav. Kao nasljednici bogate auto-moto tradicije i prvog automobilnog kluba u Bosni i Hercegovini osnovanog 1912. godine, u Oldtimer klubu 1912 sa ponosom čuvamo i istražujemo pionirske korake mehanizacije na našim prostorima.

Jedna od najfascinantnijih priča vodi nas na početak 20. vijeka u Banju Luku – grad u kojem su prve vožnje izgledale više kao naučna fantastika nego kao svakodnevni saobraćaj.

Od makadama do trešanja pored ceste.

Da bismo razumjeli kakav je šok za stanovništvo bio dolazak prve „mašine bez konjske zaprege“, moramo se vratiti u drugu polovinu 19. vijeka. Sve do 1862. godine na prostoru Bosne i Hercegovine praktično nije bilo modernih puteva, telegrafske mreže, niti školovanog osoblja za njihovo održavanje. Prekretnica nastupa dolaskom Franje Lenardića, tehničara i nadcestara iz Dalmacije, koji na poziv tadašnje vlade započinje projektovanje i izgradnju prve prave ceste u ovom kraju – relacije Banja Luka – Bosanska Gradiška.

Ova saobraćajnica bila je široka impresivnih osam metara, a s obje strane zasađeni su drvoredi trešanja, čija su stabla prkosila vremenu sve do završetka Prvog svjetskog rata. U to vrijeme u Banjoj Luci se otvara i prva telegrafhana (brzojavni ured), čime se grad postepeno povezuje sa svijetom.

Nakon makadamskih puteva, imućniji građani počeli su nabavljati fijakere, dok je prvi gradski prevoz u Banjoj Luci uspostavljen još 1902. godine zaslugom preduzetnika Dušana Pišteljića. Velika zaprežna kola (tzv. omnibus), koja je narod redovno koristio, vukli su konji od Kastelovog ćoška u centru sve do vodenice u Gornjem Šeheru.

Godina 1908: Stiže prva privatna limuzina Iako su Bosnom i Hercegovinom i ranije prolazila službena vojna vozila Austro-Ugarske monarhije, kao i turisti (poput čuvene grupe od 15 Francuza u četiri automobila dočekanih na Carskom drumu uz povike: „Bože mili, ni konja ni rude, a ide k’o ludo!“), 1908. godina ostaje urezana kao trenutak kada Banja Luka dobija svoj prvi domaći automobil.

Ponosni vlasnik ovog čuda tehnike bio je imućni banjalučki veleposjednik Smail-beg Džinić. Automobil je kupljen u Beču, prevezen željeznicom do Okučana, a Smail-beg ga je odatle sam dovezao u grad. Služio je uglavnom „za paradu“ i kao statusni simbol. U to vrijeme nabavka goriva bila je pravi podvig jer benzinskih pumpi nije bilo – vozilo se na apotekarski benzin ili mješavinu sa gasom za petrolejke.

Čudo moderne tehnike i urbana legenda o tamburašima Zamislite reakciju mještana kada su ugledali čeličnu grdosiju koja se kreće bez konja! Prema urbanoj legendi, prolazak Smail-begovog auta najavljivali su tamburaši, upozoravajući mještane duž puta između Gradiške i Banje Luke da sklanjaju djecu i stoku pred „čudom koje goni opasna vatra“.

Sudeći po sačuvanim tragovima, radilo se o luksuznom turing automobilu (phaeton karoserije) iz perioda 1906–1910. godine, najvjerovatnije marke Fiat, Delaunay-Belleville ili Renault. Cijena novog automobila u Beču kretala se do 12.000 kruna, dok je prosječna godišnja plata činovnika bila oko 1.200 kruna.

Rađanje javnog prevoza i prve saobraćajne norme Paralelno s privatnim vozilima, oko 1908. godine kreće i prva redovna autobuska linija na relaciji Banja Luka – Jajce. Bili su to žuti poštanski automobili sa vojnim osobljem u uniformama, a karta je koštala 10 zlatnih kruna.

Prava ekspanzija saobraćaja uslijedila je tridesetih godina. Zbog učestalih nesreća, slavni ban Svetislav – Tisa Milosavljević je u junu 1930. godine obnarodovao prvu Naredbu o vožnji:

• Ograničenja brzine: Maksimalna brzina na slobodnom putu bila je 50 km/h, kroz naseljena mjesta 15 km/h, a kroz banje i liječilišta svega 8 km/h!
• Pravila: Uvedene su obavezne saobraćajne dozvole, šoferske legitimacije, a strogo se kažnjavala vožnja u alkoholisanom stanju ili uz psihofizičku nesposobnost. Ban je nabavio i prve službene automobile za upravu, a hronike bilježe da su 1937. godine u Banjoj Luci bila registrovana 52 automobila, 21 kamion, 28 motocikala i čak 782 bicikla. Godinu dana kasnije asfaltirano je i 19 kilometara puta prema Laktašima – prvi asfaltni put u BiH.

Prve žene za volanom Zanimljivo poglavlje banjalučke auto-istorije vezano je i za dame. Osnivači prvog saobraćajnog preduzeća u gradu bili su braća Divjak, a prva žena u Banjoj Luci koja je sjela za volan bila je njihova sestra, učiteljica Olga Divjak, koja je vozački ispit položila krajem tridesetih godina. Decenije kasnije, tačnije 1967. godine, Banjalučanka Savka Đorđić položila je ispit za C kategoriju i postala prva žena vozač kamiona u BiH.